Rase pasa

(1/1)

_beBIca_:
BERNSKI PLANINSKI PAS (Berner Sennenhund)
 

Matična zemlja: Ĺ vicarska

Podrjetlo: Neki misle da su ga doveli rimski vojnici, ali je vjerovatnije da je to autohtoni pas švicarskih alpskih masiva, nastao od starih seljačkih pasa.

Opis: Snažan i mišićav pas, visok od 64 do 70 cm, težak oko 40 kg (ženka je visoka 58 do 66 cm). Glava je široka i krupna; oči tamne, živahnog pogleda; uši u obliku slova V, ovješene; rep obrastao dugim dlakama, ravan. Dlaka bujna, crna, sjajna, s paležem, uvijek sa bijelom mrljom na grudima ili ovratnikom (trobojan).

Narav: Energičan, pažljiv, žestok ali ne i zagrižljiv. Priklanja se samo jednoj osobi te je nepovjerljim prema strancima.

Korištenje: Stari Rimljani su ga koristili za borbu i slali ga u napad s ovratnikom punim željeznih šiljaka. Zatim je postao odličnim čuvarom stada, naročito u brdovitim krajevima Ĺ vicarske. Upotrebljava se i za vuču saonicai manjih kolica. Neumoran je, oštar, otporan na najljuću zimu, ćuva stado i kuću. Zbog lake odgojivosti koristi ga vojska i policija. Berner Sennenhund, inteligentan, vjeran, i lijep, uzgaja se i u SAD-u. Pasionirani kinolozi su ga pretvorili u kućnog psa.


TALIJANSKI MASTIF (Mastino napoletano)
 

Matična zemlja: Italija

Podrijetlo: Svi europski mastifi potječu od starog tibetskog mastifa, najstarijeg predstavnika te grupe pasa. Prve mastifeje, vjerovatno, doveo Aleksandar Veliki iz Indije u Grčku, oko 300 godina pr. n. e. U Grčkoj su ih upoznali rimljani, koji su se njima oduševili i upotrebljavali su ih za borbe u cirkusu. Riječ >>mastif<< potječe od latinske riječi >>massivus<<, što znači >>krupan<<. Engleska kinologija, naprotiv, smatra da su mastife u Britaniju doveli Feničani oko 500 godine pr. n. e. te da su se odatle rasprostranili po čitavoj Europi. Talijanski mastif je u svakom slučaju potomak starog rimskog molosa. Dok je pasmina izumrla po čitavoj Europi, uzgoj se u Kampaniji nastavljao, prkoseći i vremenu i ratovima. Može se, stoga, tvrditi da talijanski mastif u Kampaniji živi najmanje 2000 godina, makar se na izložbama prvi put pojavio istom 1946. godine, a standardiziran je 1949.

Opis: Visina mužjaka je od 65 do 75 cm;ženke: od 60 do 70 cm. Težina doseže i do 70 kg. Izgled mu je ozbiljan i impozantan, glava velika sa njemu svojstvenim podvoljkom, profiliranim dubokim naborima, koji su najnaglašeniji na vratu. Dlaka je kratka, gusta, jednolična, sjajna. Boja: crna, olovno-siva, tigrasta, riđa, katkad sa bijelim mrljama na grudima i na prstima. Boja očiju odgovara boji dlake. Prema tradiciji antičkih borba uši se režu sasvim na kratko, a rep na jednu trećinu.

Narav: Usprkos mrzovoljnom pa čak i krvoločnom izgledu, ovo je miroljubljiv pas, uravnotežen, blag te privržen gospodaru i prijateljima kuće. Vrlo je hrabar i srčano podnosi bol.

Korištenje: Tijekom povijesti talijanski mastif (napuljski molos) je bio pas za borbu u ratu i u cirkusu, suradnik razbojnika i pomoćnik policije, pas za vuču, kućni pas i pas za osobnu obranu. Danas, ispravno odgojen, može odlično čuvati kuću i braniti ljude.

Hrana: Treba ga hraniti prije svega mesom (700g dnevno) te rižom ili kruhom. Ne valja ga napuhavati juhama ili povrćem, jer bi omlitavio i izgubio živahnost.

Napomena: Treba mu mnogo kretanja pa je prikladan za život u kući sa vrtom ili u stanu samo ako ga netko barem dvaput dnevno izvede u dugu šetnju.


PERZIJSKI HRT (Saluki)
 

Matična zemlja: Perzija (Iran)

Podrijetlo: Vjerovatno plod davnih križanja egipatskih hrtova s azijskim. Zove se po davno nastalom arapskom gradu Saluku, a smatra se svetim darom Alaha.

Opis: Vrlo skaldnih linija, visok od 58 do 71 cm,težak od 13 do 30 kg. Glava je duga i uska te se postupno sužuju prema njuški; čeljusti snažne; oči velike i sjajne, tamno i svjetlosmeđe boje; blagog izraza; uši ovješene, gusto obrasle svilenastom dlakom; vrat elegantan i gibak; tijelo dosta izduženo; kosih, mišićavih ramena; rep nisko usađen i svinut; dlaka glatka i svilenasta. Boja: bijela, boja pijeska, riđa, zlatna, crvena, siva i plameno-crvena, trobojna (bijela, crna, crvena). Uz ovu dugodlaku postoji i kratkodlaka varijanta, koja ima duge dlake samo po ušima.

Narav: Privržen, osjetljiv, miran, uživa u dobrom postupku, prijatelj djece.

Korištenje: U svojoj domovini lovi gazele, a cijenjen je i kao pas čuvar, simpatičan, ugodan i čist kućni pas.



ISTARSKI OĹ TRODLAKI GONIČ
 

Matična zemlja: Hrvatska

Podrijetlo: Autohtoni pas Istre. U Austriji je na bazi ove pasmine stvorena nova pasmina: štajerski visokogorski gonič, a u Italiji su iskoristili njegovo svojstvo >>stajanja pred divljači<< pa je selekcioniran u - Spinone Italiano.

Opis: Vrlo plemenit i skladno građen, naročito oštre dlake, duge 5-10 cm, s gustom poddlakom. Visine 46-58 cm (optimalno za mužjake 52 cm, za ženke 50 cm), težine oko 20 kg. Glava je srednje jaka, u čelu malo ispupčena; njuška obrasla gustim brkovima; zubi škrasti i potpuni; trup je 10% od visine; noge mišićave i zatvorenih šapa; rep je u vrhu stanjen. Boje snježnobijele sa sočno narančastim oznakama na ušima, po trupu i korijenu repa.

Narav: Miran, lako se školuje i privržen lovcu.

Korištenje: Odličan gonič, posebno na zeca, a upotrebljiv je i za lisice. Vrlo dobar kao krvosljednik.


PEKINĹ KI DVORSKI PSIĆ (Pekingese)
 


Matična zemlja: Kina

Podrijetlo: Vjerovatno ima krvi špica, ali se njegovo podrijetlo gubi u tami više od četiri hiljade godina. Kroz mnoga stoljeća bio je omiljeni pas carske obitelji u Pekingu, a u Europu su ga prenijeli 1860. godine engleski i francuski vojnici, koji su u opljačkanoj Ljetnoj palači pronašli nekoliko primjeraka.

Opis: Težak od 2 do 8 kg. Glava je široka, sa široko razmaknutim očima; gubica je kratka, ali dobro vidljiva; stop dubok; usta moraju biti dobro zatvorena da se ne bi vidio ni jezik ni zubi; oči velike, tamne i sjaje, neznatno ispupčene; uši srcolike sa dugima resama; vrat kratak i debeo; rep položen na leđa; kosti čvrste; dlaka duga i ravna; oko vrata široka griva. Dopuštene su sve boje, izuzev boje jetre i albinizma.

Narav: Osjetljiv, privržen gospodaru, nepovjerljiv prema strancima, dostojanstven, vjeran, poslušan, hrabar do krajnosti.

Korištenje: Klasičan kućni pas, koji se po potrebi pretvara u lajavog čuvara.

Napomena: Treba ga često češljati i čistiti mu zube kako ne bi preuranjeno ispali.

Ĺ KOTSKI JELENJI HRT (DIRHAUND) (Deerhound)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Nije utvrđeno

Opis: Visina mužjaka je 76 cm, ženke 71 cm. Težina mužjaka 38,5 do 48 kg, ženke 30 do 36 kg. Glava je izdužena, gubica šiljata, njuška crna ili plava; brada i brkovi su bujni; oči smeđe ili boje lješnjaka; blagog izraza; uši položene prema natrag, ružinog oblika, na opip mekane, uvijek tamne boje; vrat je dosta dugačak, s grivom; prsni koš je dubok, leđa lagano savijena; trbuh je jako uvučen; rep lagano savijen, a seže do zemlje. Tijelo je prekriveno dlakom, dugom 10 cm, a još je dulja na glavi, prsnom košu i trbuhu. Boja: može biti najrazličitija, ali se prednost daje plavo-sivoj, tamnosivoj, žutoj, crvenoj. Bijela nije dozvoljena.

Narav: Pristupačan, miran, privržen, poslušan, naginje plašljivosti i mlitavosti. Walter Scott je smatrao da je to najsavršenije biće na svijetu.

Korištenje: Gdje još postoje široka prostranstva, koriste ga za lov na lopatare, jelene, kojote. Okretan, brz, jelenski hrt, slijedi, hvata, obara...


GREYHAUND - ENGLESKI KRATKODLAKI HRT (Greyhound)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Vrlo stara pasmina, vjerovatno potječe od arapskog hrta slugija (sloughi), kojeg su u Europu doveli fenički moreplovci. Engleski uzgajači preobrazili su ga u odličnog lovačkog psa i psa za trke.

Opis: Snažan, skladan, visok 71 do 78 cm (ženke 68,5 do 71 cm). Glava mu je izdužena, gubica lijepo izrađena, lubanja prostrana, široka između ušiju; njuška je šiljata i crna; čeljusti su mišićave sa vrlo snažnim zubima. Vrat je dugačak i elastičan; oči tamne, živahne; uši male, tanke, poput ruže; rep je nisko nošen, lagano svinut; prednje noge su duge i ravne, bedra široka i mišićava; mekuši čvrste. Dlaka je kratka, gusta, glatka. Boja: crna, bijela, crvena, plava, jelenja, tigrasta, također višebojna ili s mrljama.

Narav: Inteligentan je ali se njegove psihičke osobine često podcjenjuju zbog očevidne rezerviranosti prema gospodaru i strancima. Osjetljiv je, hrabar, vjeran, plemenit.

Korištenje: Njegova glavna odlika je brzina. Stoljećima je korišten u lovu na jelene, lopatare i divlje svinje. Stizao bi ih i bez zaustavljanja obarao. On je nepopravljivi neprijatelj domaćih životinja, naročito kokoši i mačaka. Danas se ovaj hrt gotovo isključivo upotrebljava za trke pasa (trčanje za umjetnim zecom). Te su utrke naročito obljubljene u anglosaskim zemljama. Ovaj pas nije prikladana za stan, jer je nophodno da dnevno pretrči velike udaljenosti.

Hrana: Budući da troši mnogo kalorija, treba mu dnevno najmanje 0,5 kg mesa uz dodatak riže i povrća.

Napomena: Sve hrtove dijelimo prema obliku tijela i obliku ušiju u tri grupe: prva grupa su sredozemni hrtovi, sa uspravnim ušima, a na čelu im je faraonski pas sa Malte i njemu slični sredozemni psi (španjolski i baleakarski podenco, portugalski podengo, sicilijanski čirneko i njima slični). Drugu grupu čine orijentalni hrtovi koji imaju velike ovješene uši, kao arapski, saharski azvak, perzijski, afganistanski i slični u azijskim zemljama (bivšim) SSSR-a.
Treću grupu čine okcidentalni hrtovi kojima je karakteristika ružino uho. Tu spadaju veliki i mali engleski, škotski, irksi, mađarski, španjolski, mali talijanski i ruski barzoj.


AFGANISTANSKI HRT (Afghan hound)
 

Matična zemlja: Afganistan

Podrijetlo: Vrlo stara pasmina, potječe iz centralne Azije. Spominje se i u egipatskim papirusima, starima 5000 godina, a prikazan je u spiljama sjevernog Afganistana. Ostao je stoljećima čistokrvan, jer je uvijek bio zabranjen izvoz. U Europu je prokrijumičaren tek početkom dvadesetog stoljeća, gdje ima sve više ljubitelja.

Opis: Izgledom snažan i ponosan, plemenit.Mužjak je visok od 69 do 74 cm, ženka 64 do 66 cm. Glava je duga, fina, ravna, s lagano zaobljenom lubanjom; njuška je crna ili smeđe jetrene boje; čeljusti su snažne; oči trokutaste, tamne ili zlatne; uši priljubljene uz glavu, obrtasle dugim, svilenkastim dlakama; vrat je dugačak i snažan; rep završava kolutom. Dlaka je bogata i svilenasta (na leđima kraća) a lubanja je ukrašena karakterističnim čuperkom. Dozvoljene su sve boje, a najčešće su: bijela, riđa, crna s paležom ili je trobojan.

Narav: Hrabar, jogunast, blag, osjetljiv, vrlo inteligentan, dostojanstven, živahan, nepovjerljiv prema strancima ali ne i neprijateljski. Treba ga odgajati bez grubosti.

Korištenje: U svojoj je domovini bio odličan lovac na vukove i leoperde i drugu divljač, au Europi i Americi je postao kućnim psom koji voli kuću i društvo gospodara.

Hrana: Dnevni obrok (razdijeljen na dva) trebalo bi da se sastoji od 400 do 500 g govedine ili konjetine, razrezan na komadiće i jedva prekuhane, uz dodatak 200g dobro skuhane riže i povrća.

Napomena: U Afganistanu se uzgajaju dvije varijante afganistanskog hrta: a) brdska (Ghazni), jače odlakana, i b) stepska (Beli-Murray) sličnija perzijskom hrtu, koja se često naziva Tazi.


BOSTONSKI TERIJER (Boston Terrier)
 


Matična zemlja: SAD

Podrijetlo: Stvoren je dugim selekcijama i križanjima buldoga, francuskog buldoga, bulterijera i boksera, a prvi put je prikazan u Bostonu 1870. godine. To je, dakle, američki pas englesko-francuske krvi.

Opis: Uzgajaju se tri tipa: laki do 7kg, srednji od 7 do 8,5 kg i teži od 8,5 do 11 kg. Glava je krupna, bez bora, njuška široka i crna, gubica kratka i četvrtasta; oči tamne, velike i okrugle, blagog i inteligentnog izraza; uši su male i tanke, uspravno nošene; vrat je blago zaobljen; prsni koš širok; noge ravne i mišićave; dlaka je kratka, sjajna, fina; boje dlake: crna ili tigrasta sa bijelim mrljama po glavi, grudima i repu.

Narav: Vrlo privržen gospodaru, strpljiv sa djecom, instiktivno dobro odgojen, veoma inteligentan.

Korištenje: Savršen kućni pas, dobro se ponaša u stanu i na svakom drugom mjestu. Poznate su njegove vrline kao kućnog čuvara. To je jedan od najrasprostranjenijih pasa u SAD-u zahvaljujući prvenstveno ugodnim osobinama.

MOPS (Pug - Mops - Carlin)
 

Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Prije četiri stoljeća doveden je iz Kine u Nizozemsku, a s vremenom je stigao i u Englesku.

Opis: Zbog zbitog tijela i dobro razvijenih mišića težak je od 6 do 8kg. Glava je povelika i okrugla, gubica kratka i kvadratična, na čelu duboke bore; oči ispupčene, blagog izraza; uši ovješene, mekane, baršunaste; rep svinut u stranu; noge ravne i snažne; dlaka mekana i sjajna. Boje: žuta poput kajsije, srebrna, crna, sa što crnijom maskom.

Narav: Nježan, privržen, nepovjerljiv prema strancima.

TIBETSKI MASTIF (Tibetan Mastiff)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Potječe od slavnog tibetskog psa, pradjeda većine molosa i mastifa širom svijeta. Englezi su usavršili tu pasminu koja je u domovini (Tibetu) počela nastajati. Ovaj je pas pratilac svih planinskih pastirskih pasa.

Opis: Snažan, jakih kostiju, može doseći visinu od 80cm i težinu od gotovo 100kg. Standard propisuje visinu od 64 do 69cm za mužjake i 58 do 61 cm za ženke. Marco Polo ga je opisao kao >>visokog poput magarca a glasa kao u lava<< Glava je široka i krupna; gubica je laganija nego u engleskog mastifa; čeljusti su vrlo snažne; oči smeđe, srednje veličine; uši ovješene, oblika srca; vrat snažan; rep zavinut na leđima; dlaka je duga, teška, gusta.

Boja: crna sa paležem ili zlatno-žuta.

Narav: Rijetki primjerci u Tibetu su agresivni i krvoločni, nepredvidivog ponašanja, neprikladni za obuku. Pasmina koju su selekcionirali Englezi, poslušna je i donekle privržena gospodaru.

Korištenje: Odličan pastirski pas, krvoločno napada medvjeda i leoparda, ako bi se približio stadu, čuva čitava naselja i osamjljene kuće. Da bi mogao živjeti u civiliziranom svjetu, potreban mu je barem prostran vrt.

MAROKANSKI PASTIRSKI PAS Aidi (Chien de Atlas)
 


Matična zemlja: Maroko

Podrijetlo: Autohtoni pas kojega najviše nalazimo u području Atlas gorja. To je pastirski tip parija pasa.

Opis: Snažan seljački pas koji ponešto podsjeća na grubog čobanskog psa. Visina mužjaka: 52 do 62cm, ženke 45 do 58cm; težina je oko 30kg. Gubica je kratka i klinasta, kaou medvjeda; čeljusti sa vrlo snažnim zubima; oči tamne u nijansama koje odgovaraju boji dlake; uši nošene poluuspravno i preklopljeno; vrat je mišićav bez podvoljaka; dug rep seže do skočnog zgloba i ima lijepu perjanicu. Dlaka je gusta i duga oko 6cm, raznih boja: boje pijeska, riđa, bijela, riđa opaljena, trobojna itd.

Narav: Radoznao, nervozan, dobar prijatelj, vrlo prikladan za dresuru.

Korištenje: Malo je poznat izvan svoje domovine, gdje ga koriste za vođenje stada ovaca i deva, za čuvanje kuće, osobnu obranu, lov na čagljeve i za upozoravanje na prisutnost zmije otrovnice. Gusta dlaka sa grivom oko vrata čuva ga od vrućine i od noćnih hladnoća u brdovitim zonama. Naročito ga cijene nomadi i lovci. Ovu pasminu nazivaju još: alžirski ovčar, kabilski pas i duarski pas.


ČIUAUA- ČIVAVA (Chihuahua)
 

Matična zemlja: Meksiko

Podrijetlo: To je najstarija pasmina američkog kontinenta i najmanja na svijetu. Potječe iz Meksika (nazavan je po meksičkoj provinciji Chihuahua), no čini se da je tamo stigla iz Kine. U Europu je dovedena krajem devetnaestog stoljeća.

Opis: Visina je od 16 do 22cm, težina od 0,90 do 2,60kg. Ĺ to je manji, više je cijenjen. Glava je jabučasta, gubica kratka i šiljata, oči okrugle i crne; uši velike, uzdignute kad je pažljiv; tijelo je zbito, dulje od visine; rep je nošen svinuto na leđima ili sa strane. Postoje dvije varijante: kratkodlaka i valovite duge dlake koja je jako rijetka. Najčešće su boje: svijetloriđa, pješćana, smeđa, srebransta, čelično-siva. Može biti jednobojan ili šaren.

Narav: Hrabar, vrlo živahan, prepreden, privržen, vjeran, inteligentan, poduzetan.

Korištenje: Kućni pas koji sa oduševljenjem lovi štakore, a umije se obraniti i od pasa, većiho od sebe. Potrebno mu je kretanje pa je pogrešno držati ga samo u stanu iz bojazni za njegovo zdravlje.


ENGLESKI BASET (Basset hound)
 


Matična zemlja: Ranije SAD, danas Velika Britanija

Podrijetlo: To je dosta star pas, koji potječe izravno od psa sv. Huberta (bloodhound), Shakespeare ga opisuje ovom poetskom sliko >>posjeduješ uši koje metu jutarnju rosu<<, ali prava popularnost engleskoga baseta datira od 1863. godine, kada je održana izložba pasa u PArizu. U Engleskoj ga 1883. godine priznaje Kennel Club. Postojale su dvije struje: jedna je željela da to ostane lovački pas, dok je druga nastojala stvoriti grotesknog kućnog psa. Odlučili su u SAD-u i uzgojiti simpatičnog kućnog psa, ostavivši mu njegove lovačke osobine. U novije je vrijeme opet priznat kao engleska pasmina.

Opis: Kratkonogi pas teških kostiju, ali okretnih kretnji bez nespretnosti. Srednja visina je 35,5cm, a najviša 38cm, težina od 18 do 23kg. Glava je velika, ali dobrih proporcija, lubanja obla sa dobro izraženom zatiljnom kosti. Po čitavoj glavi koža je mlohava i tvori duboke bore. Njuška je crna, usnice ovješene, dobro razvijeni zubi su škarasti; vrat je snažan, a podvoljak izražen; oči engleskoga baseta su tamne, blage i žalosne; uši su tako dugačke da, sklopljene sprijeda, prelaze vrh nosa. Rep je veselo nošen i lagano zavinut. Dlaka je kratka, tvrda, glatka. Boje nisu propisane ( u pravilu je bijela sa smeđim i pješčanim mrljama) i dozvoljene su sve boje goniča.

Narav: Blag ali ne i bojažljiv, vrlo privržen gospodaru, prijatelj djece, nesposoban ugristi, nešto tvrdoglav. Laje ugodnim glasom.

Korištenje: Po prirodi je jamar, a lovi i na otvorenom. Stoga služi za lov na lisice, zeca, oposuma, fazana. Posjeduje odličan njuh, ali su mu refleksi nešto polaganiji. Nakon američke selekcije ovaj je pas postao vrlo originalan i dobar kućni pas.

Hrana: Da ne bi odebljao, treba ga umjereno hraniti. Najviše odgovara 400g mesa dnevno, pomiješanog sa 300g riže i povrća.


FRANCUSKI BULDOG (Bouledogue Francais)
 

Matična zemlja: Francuska

Podrijetlo: To je autohtona pasmina, možda sa nešto krvi engleskoga buldoga, a nije isključeno da su kod stvaranja ove pasmine sudjelovali i mops i brabantski psić.

Opis: To je pas malog uzrasta (težina je od 6 do 12kg), velike i kvadratične glave, gubice kratke i plosnate; usnice su crne, mlohave i prekrivaju zube; čeljusti su široke i snažne; stop je jako naglašen; oči tamne, okrugle i nešto ispupčene; uši, široke pri korijenu i zaobljene pri vrhu, nošene uspravno; vrat je bez podvoljaka; prsni koš bačvast sa zaobljenim rebrima>; rep kratak, nisko nošen; dlaka kratka, sjajnja, mekana; boja: tigrasta (crna i crvenkasta), boja prepelice (temeljna boja sa tigrastim mrljama).

Narav: Hrabar, okretan, uravnotežen, privržen, osjetljiv, inteligentan.

Korištenje: To je kućni pas koji dobro čuva stan. Rado lovi i štakore.

Hrana: Ne smije se ugojiti pa ga valja umjereno hraniti.


ENGLESKI BULDOG (Bulldog)


 
Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Pasmina potječe od starog azijskog mastifa. Do kraja se oblikovala u Velikoj Britaniji. Naziv bulldog nastao je u srednjem vijeku ne samo zbog kršnog izgleda malog bika već i zbog snage kojom se taj agresivni pas suprostavljao bikovima u borbama u arenama.Te su borbe u devetnaestom stoljeću zabranjene.

Opis: Malen rastom, širok, zbit, i velike, teške glave. Optimalna težina mužjaka je 24 do 25kg, ženke 22 do 23kg. Visina, koja nije utvrđena standardom, kreće se oko 30 do 35cm. Lubanja je široka (što šira, to bolje). Koža, koja prekriva lubanju, treba da bude sva u borama.
Gubica je kratka i plosnata; njuška široka i crna; nosnice širom otvorene; gornja usnica ovješena; donja vilica znatno prelazi gornju. Oči su okrugle, dosta razmaknute, vrlo tamne; uši malene i tanke, preklopljene prema nazad, takozvane ružine uši; vrat je savijen, s podvoljkom; rep kratak, nisko nošen; dlaka je kratka i mekana, riđe boje ili bijele, ili bijelo-šarena. Crna boja nije dopuštena.

Narav: Od devetnaestog stoljeća je bio, zbog korištenja u borbama, agresivan i krvožderan u tolikoj mjeri da je u Rimu postojao propis, koji je branio voditi buldoga cestom makar i na lancu. Selekcije posljednjih godina, mada su mu ostavile mrk izraz, učinile su od buldoga dobrog, mirnog, dostojanstvenog, vjernog, čistog, plemenitog, u svojoj ružnoči prekrasnog psa.

Korištenje: Nakon što je prestala njegova karijera borca u areni, služio je kao čuvar, policijski pas, pomoćnik vojske. U SAD-u buldozi su čak odlikovani, a jedan je čak imenovan kaplarom. Buldog je danas odličan kućni pas.

Hrana: Da se ne bi ugojio, treba mu dnevno davati 300g mesa, 250g kuhane riže i kuhanog povrća.

Napomena: Zbog velike glave štenad se teško rađa pa je često potreban carski rez, a mnoge su ženke neplodne. Zbog toga je cijena buldoga visoka.


BRAZILSKA DOGA (Fila Brasileiro)
 


Matična zemlja: Brazil

Podrijetlo: Potječe od pasa koje su portugalski osvajači doveli u Brazil 1600. godine, a to su bili buldog, mastif, pas sv. Huberta, (bloodheund) i spaniel.

Opis: Mišići i kosti su snažne, tijelo dobrih razmjera. Visina je 65 do 70cm. Glava je krupna i uglata; gubica snažna; njuška široka i tamna; zubalo škarasto; oči bademaste, pogled zamišljen. Dlaka je kratka i mekana; dozvoljene su jednolične ili šarene boje, osim bijele koja mora biti ograničena na šape i vrh repa.

Narav: Pas je hrabar, pažljiv, nagao, privržen gospodaru ali nepovjerljiv prema strancima.

Korištenje: Posjeduje vrlo oštar njuh pa su ga koristili za traženje odbjeglih robova, zatim za čuvanje stada i imovine. Teško se navikava na život u gradu pa i onda, kada ima na raspolaganju dvorište, jer treba slobodu otvorenih prostora da bi utrošio energiju. Trči elestično kao mačka a hod mu je karakterističan.


NENECKI POLARNI PAS - SAMOJEDSKI Ĺ PIC Samojed (lajka samojedskaja ili lajka neneckaja)


Matična zemlja: Rusija

Podrijetlo: U Sibiru odavna žive samojedi koji se ispravno nazivaju Neneci. Za prijevoz se stoljećima služe prekrasnim bijelim psima za vuču, kojima se uvriježio naziv samojed. Godine 1889. istaživač Robert Scott donio je nekoliko primjeraka u Englesku. Tu je pasmina selekcionirana i proširila se čitavim svijetom. FCI je prihvatio engleski standard.

Opis: Snažan pas, dinamičan, aktivan, visok od 46 do 53cm, težak oko 20 do 30kg. Glava je snažna, klinasta, njuška crna ili smeđa, čeljusti snažne, oči tamne, kose, duboko usađene; uši srednje veličine, neznatno zaobljenih vrhova i uspravno nošene; rep je dug, obilno obrašten dlakom, nošen zavinut na leđima. Noge su čvrste i mišićave, šape plosnate, obrasle dlakom. Dlaka je gusta, gruba, nije valovita, donja dlaka je gusta i mekana i brani ga od polarnih temperatura. Najpoželjnija je bijela boja, ali se prihvaćaju i žućkasto bijela, žuta, crno-bijela, i smeđe-bijela boja.

Narav: Miran pas, prijazan, dostojanstven, poslušan, vjeran, privržen. Budući da je naviknut na radu u čoporu, ne ispoljavaju se uvijek te sve nejgove divne vrline, ali čim pripadne samo jednom gospodaru, postaje najbolja, najveselija i druželjubljiva životinja.

Korištenje: Klasičan pas za vuču saonica, sposoban je vuči teške tovare na velike udaljenosti. S velikim je uspjehom korišten za lov na tuljane i morževe, za čuvanje stada sobova i za obranu osoba. Pokazao se i odličnim kućnim psom; lijep je i prijazan pa u čitavom svijetu uživa simpatije. Apsolutno nije zagrižljiv, rado se igra s djecom i čist je. Jedina mu je mana da često laje, ali veselim tonom.

Hrana: Idealni dnevni obrok sastojao bi se od 300g mesa i 150g riže i povrća. Budući da je samojed eksimski pas naviknut je na malo hrane pa i na gladovanje, nije izbirljiv.

Napomena: Jedna je od vrlina samojeda i ta da mu dlaka ostaje čista i bez pranja. Ipak je treba dnevno četkati, naročito ljeti, kad se množe paraziti.

NJEMAČKI OVČAR (Deutscher Schaferhund)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Postoji nekoliko teorija o podrijetlu njemačkog ovčara: ili je nastao križanjem različitih ovčarskih pasmina, koje su nekoć postojale u Njemačkoj, ili potječe od slučajnog križanja kujica njemačkih ovčarki sa vukom. I kod ove pasmine, kao i kod svih drugih, podrijetlo gubi u dalekoj prošlosti. Sigurno je, međutim, da su prvi primjerci nejmačkih ovčara srednje duge dlake prikazani na izložbi u Hanoveru, 1882. godine, a kratkodlaki 1889. godine u Berlinu.

Opis: Visina: 60 do 65cm mužjaci, 55 do 60 ženke; težina od 35 do 40kg. Tijelo je pačetvorinasto, snažno mišićavo; kosti čvrste građe. Spolne karakteristike se jako ističu. Glava je proporcialna tijelu, čelo nešto zaobljeno, zubalo snažno, potpuno i škarasto; uši pri korijenu široke, uspravno nošene, šiljaste, okrenute prama naprijed (štenadi do šest mjeseci uši smiju visjeti); oči su bademaste, nikad ispupčene, tamne boje, inteligentnog i živahnog izraza. Rep, gusto obrašten dlakom, seže najmanje do skočnog zgloba, visi dok pas miruje. Podlaktica i rame su mišićavi; bedro je široko i snažno; šape su okrugle i skupljene, mekuši vrlo tvrde. Boje dlake: crna, čeličnosiva, pepeljasto siva, jednobojna ili žuta sa crnim plaštom. Bijeli psi se izlučuju. Dlaka je gusta, ravna, tvrda, čvrsto prianja uz tijelo.

Narav: Hrabar, veseo, poslušan, ujednačen, vjeran, privržen gospodaru, prijatelj djece, tolerantan prema drugim životinjama, lako odgojiv.

Korištenje: Isprva voditelj stada, kasnije je korišten, zahvaljujući inteligenciji i visokim moralnim osobinama kao vojnički pas (nosilac poruka pod vatrom i kroz minska polja) ; za spašavanje (iz vode, u planinama, iz vatre); za vođenje slijepih (prikladnije su ženke jer su mirnije); u policiji (slijedi tragove stare i nekoliko dana). Njemački ovčar je nenadmašiv kao pas čuvar i kao pas za obranu. U tom svojstvu potpuno razvija svoje reflekse i munjevito napada. U svakoj će situaciji s mnogo volje i oduševljeno izvršavati svoj zadatak.

Hrana: Radnim psima je potrebno dnevno 500 do 700g mesa uz rižu, suhi kruh i kuhano povrće.

Napomena: Ĺ tenad koja raste u slabo osvjetljenoj prostoriji može oboljeti od rahitisa. Stoga prvih 6 do 7 mjeseci hrani treba dodavati kalcij i vitamine.

ALJAĹ KI MALAMUT- ALJAĹ KI POLARNI PAS (Alaskan Malamute)
 


Matična zemlja: SAD

Podrijetlo: To je nordijski pas koji potječe od artičkog vuka. Njegovo je ime nastalo od >> Mahlemutes<< tj. pleme Eskima sa Aljaske, koje je uzgajalo najljepše pse za rad na snijegu.

Opis: Snažan pas, dobro građen, čvrstog tijela, široke glave i ponosnog držanja. Uši su uspravne, oči sitne, bademaste, kao u vuka, ali blagog izraza. Dlaka je gusta i tvrda, nije duga, s masnom i vunastom donjom dlakom. Boje su od svijetlosive do crne u svim nijansama; noge i gubica su gotovo uvijek bijele. Rep je obrastao dugim dlakama i nošen zavinuto na leđima. Visina: 55 do 67cm mužjaci, 50 do 58 ženke; težina: 29 do 35kg mužjaci, 22 do 31 kg ženke. Idealne visine su 64 cm za mužjake i 58cm za ženke.

Narav: Vrlo vjeran, inteligentan, blag, privržen gospodaru. Osim toga je vrlo čist, bez mirisa i ne laje, već samo zavija.

Korištenje: Pas za vuču saonica, sudjelovao je u mnogim polarnim ekspedicijama zbog žilavosti, smisla za orijentaciju i izvrsnog njuha.

 
BULTERIJER (Bull Terrier)



Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Godine 1830. kada su bile popularne borbe između buldogova i bikova, ljubitelji tog >>sporta<< odlučili su stvoriti psa koji bi se s mnogo okretnosti umio baciti na neprijatelja pa su buldoga križali sa starim engleskim terijerom, dodavši nešto krvi dalmatinskog psa. Tako je nastao bulterijer, a 1850. godine nastala je bijela varijanta.

Opis: Glava je ovalna, jako produljena, bez stopa; kosti čeljusti su vrlo snažne; zubi zdravi, snažni, pravilni, škarasti; oči tamne, sitne, bademasta; ramena snažna i mišićava; tijelo je oblo i puno; rep kratak, vodoravno nošen. Dlaka je kratka, tvrda, sjajna. Boja: potpuno bijela, bijela s crnim i tigrastim mrljama po glavi, tigrasta, riđa, crna, trobojna. Visina nije određena standardom (oko 40 do 55cm), a težina bi trebala iznositi 23,5 do 28kg.

Narav: Nekad vrlo krvoločan; moderni su ga uzgajači ublažili, pa je danas dobarm vjeran, odgojen, poslušan.

Korištenje: Podrijetlom gladijator, vrlo hrabara, krvoloča, s vremenom se stao koristiti kao čuvar ovaca, lovac na štakore, vojni i policijski pas, pas za pratnju, čuvar kuća i osoba.

DALMATINSKI PAS
 
Matična zemlja:

Matična zemlja:Hrvatska

Podrijetlo: Takvih je pasa bilo u starom Egiptu, odakle je preko Grčke došao u Dalmaciju i tu se zadržao. Najstarije poznato ime ove pasmine je dubrovački gonič, dok je kasnije selekcioniran i školovan kao dalmatinski ptičar. Hrvatski su ga pomorci proširili po svim državama kojima je je Dubrovačka republika tada imala trgovačke veze. Poznato je da je iz Francuske, gdje su ga zvali galski pas, došao u Englesku. Tu se uzgoj proširio i pas je dobio standard pod imenom >>dalmatian dog<< kao pas za pratnju, jer su Englezi kao pomorski narod znali da takvih pasa ima u Dalmaciji. U novije vrijeme pronađen je opis te pasmine u arhivu u Ðakovu, zatim lik tog psa na nekoliko grbova, a posebno je spomenut u Hrvatskoj najstarijoj sistematici autohtonih pasa iz 1822. godine u Zadru.

Opis: Mišićav i skladan pas; visok je od 55 do 60cm (50 do 55 ženke), težak oko 25 kg. Glava je dobre duljine; gubica snažna; stop umjeren; njuška crna ili smeđa (prema boji oznaka). Oči su okrugle, crne ili smeđe, sjajne, inteligentnog izraza; uši tanke, priljubljene uz glavu; rep, snažan pri korijenu; stanjuje se prema vrhu a nošen je lagano svinut uvis; dlaka je kratka, tvrda, gusta, sjajna. Temeljna je boja uvijek posve bijela, s crnim ili jetrenim mrljama, veličine od 2 do 3cm. Ĺ to više mrlja, to je cjenjenij, ali mrlje ne smiju biti spojene ili tvoriti plohe.

Narav: Blag, vjeran, samostalan ali lako odgojiv, osjetljiv. Potrebno mu je društvo čovjeka, inače postaje melakoličan. Rado se igra sa djecom. Posjeduje dobro pamćenje pa se godinama sjeća nepravedno primljenih ukora.

Korištenje: U srednjem vijeku se koristio kao gonič. U devetnaestom stoljeću postao je ponajprije pas ptičar, a kasnije >>pas za šetnje<<, jer je upravo nevjerovatnom upornošću slijedio svog gospodara, bilo da je hodao, jahao ili se vozio u kočiji. S vremenom je postao kućni pas i pas čuvar. Čist je, uredan, izbjegava mlake, voli se kupati i prati.

Hrana: Dnevno treba 300 do 350g mesa. 200g riže i kuhanog povrća. Ne voli konzerviranu hranu. Da se ne bi udebljao treba ga voditi na duge šetnje.

AMERIČKI KOKER Ĺ PANIJEL (American Cocker Spaniel)
 


Matična zemlja: SAD

Podrijetlo: Oprezno je selekcioniran od engleskog koker spanijela.

Opis: Vrlo dopadljiv pas, naročito zbog prekrasne dlake. Maksimalna visina mužjaka je 39,5cm, a idealna 38 mužjaci, 35,5 ženke. Više pse čeka diskvalifikacija. Lubanja je okruglasta, gubica široka, duboka, gornje usnice pokrivaju donju čeljust; zubalo je snažno;škarasto; njuška sa širom otvorenim nosnicama; oči inteligentne i blage, a boja varira prema boji dlake; uši vrlo dugačke; valovito odlakane, ovješene; vrat mišićav, bez podvoljaka; rep nošen u liniji leđa, stalno u pokretu. Dlaka je srednje duljine, svilenasta. Boje dlake: potpuno crna, crna sa paležem, jelenja, boja pijeska, pastrvasta, prosijeda.

Narav: Veseo, blag sređen, bez nervoze, inteligentan, tolerantan, prijatelj djece, poslušan, respektira autoritet gospodara.

Koirištenje: Mada još uvijek posjeduje lovačke osobine, danas je isključivo kućni pas, naročito omiljen u Americi.

Hrana: Uslijed obilne dlake američki koker izgleda debelo i kad to nije. Količinu hrane treba kontrolirati i često ići s njim u šetnju.

Napomena: Duge, ovješene uši obrasle obilnom dlakom mogu se u kontaktu sa zemljom lako uprljati pa ih treba dnevno četkati.
Uopće treba uši dnevno kontrolirati da bi se uklonile trave, koje bi mogle izazvati upalu.

Ĺ AR - PEJ (Shar- Pei)
 


Matična zemlja: Kina

Podrijetlo: Nije sigurno utvrđeno. Ĺ ar - Pej bi mogao potjecati od čau-čaua, mada ih povezuje samo ljubičasti jezik.

Opis: Zbit, okretan, snažan, prekriven mekanom kožom dubokih nabora. Visina mužjaka: 45 do 50cm; ženke: 40 do 45cm; težina mužjaka od 20 do 25kg, ženke od 16 do 20kg. Malene uši su priljubljene uz glavu, kolutast rep je visoko nošen; dlake je umjereno mekana. Boje dlake: riđa, boje pijeska, crvena, crna.

Narav: Djeluje žalosno. Rado živi u kući. Miran je, dobar, vjeran, naročito voli djecu.

Korištenje: U prošlosti je bio krvožderan, borben pas, u vrijeme dok su borbe pasa u Kini bile popularne. S vremenom je pažljivom selekcijom, naročito u Americi, od njega nastao današnji pas za pratnju.

Ĺ PANJOLSKI HRT (Galgo espanol- Lerber espanol)
 

Matična zemlja: Ĺ panjolska

Podrijetlo: Potječe izravno od arapskog hrta slugija (slughy), kojega su Mauri u srednjem vijeku prenijeli u Ĺ panjolsku.

Opis: Visina je od 65 do 70cm; težina oko 30kg. Ženke su nešto laganije. Glava je duga i uska; njuška istaknuta; nosnice širom otvorene; čeljusti snažne; usnice tanke; oči tamne; pogled živahan; uši ružine; položene prema natrag; leđa duga; trbuh uvučen; rep vrlo dugačak; nisko nošen; dlaka je gusta i kratka; a postoji i oštrodlaka varijanta. Boja: riđa s crnom maskom; crna, tigrasta na temeljnoj svijetloriđoj boji, s bijelom gubicom, trbuhom i nogama.

Narav: Pleminit, poslušan, miran, hrabar, privržen.

Korištenje: Svih 1000 godina postojanja bio je omiljeni lovački pas španjolskih velikaša, zatim čuvar stada i pas za trke.

Napomena: Postoji i varijanta Galga, vrlo slična škotskom jelenskom hrtu , nazvana anglo-španjolska (Galgoingles- espanol)


LEONBERĹ KI PAS (Leonberger)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Nastao je u gradu Leonbergu, u pokrajini Wurtemberg. Njemački kinolog Henrich Essig križao je njufundlanca, bernandinca i brdske pse Pireneja. Službeni standard nije, međutim, dugog vijeka, tek je od 1949. godine.

Opis: Velik pas, mišićav i elegantan. Visina je od 76 do 80cm, a ženke najmanje 70cm; težina je više od 40kg. Glava je umjeren veličine; njuška crna; usnice su zategnute i pas ne slini; oči smeđe, srednje veličine, uši široke i okrugle; rep bujno odlakan i poluovješeno nošen. Dlaka je nešto grublja ali nije oštra, dulja je, grivom oko vrata i na grudima. Boja: svjetlo-žuta, zlatno-žuta, crvenkasto-smeđa, i s tamnom maskom; boje pijeska, srebrnasto siva; bijela boja nije dozvoljena.

Narav: Živahanog temperamenta, uravnotežen, privržen, pažljiv, blagog izraza.

Korištenje: Ovo je odličan pas za spašavanje iz vode. Instiktivno je darovit i treba mu vrlo malo obuke. On ne samo da posjeduje dlaku koja ne propušta vodu, već ga je priroda obdarila kožicama za plivanje između prstiju, koje mu olakšavaju plivanje.

HARLEKINSKA NJEMAČKA DOGA (Deutsche Harlekin Dogge)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Nastala je križanjem mastifa i irskog hrta. Mada iz Njemačke, njemačka doga je poznata i pod nazivom danska u anglosaskim zemljama ili alano u latinskim zemljama.

Opis: Najpoznatija je od svih njemačkih doga. Katkad dosegne i do 1m visine. Temeljna boja mora biti posvje bijela, po mogućnosti bez točkica, s nepravilnim xrnim mrljama, raspoređenim po čitavom tijelu. Primjerci s bijelim plaštem i velikim crnim mrljama ili s crnim plaštem i bijelim ovratnikom te s bijelinama po nogama i na vrhu repa ubrajaju se u varijantu xrnih doga.

Narav: Teži od drugih doga, harlekin je jednako dobar i inteligentan, ali je flegmentičan i manje pripravan slušati zapovjedi.

Korištenje: Dobar je čuvar vrtova. Najorginalniji je i najdekorativniji od svih doga zbog dopadljivih bijelo- crnih oznaka.

Hrana: Potrebno mu je 1,50 kg mesa dnevno, razdijeljeno na dva obroka, uz to kruh, riža, malo kuhanog povrća. Budući da se radi o golemom psu, njegovu ishranu treba pažljivo kontrolirati da ne bi odebljao.

BORDOĹ KA DOGA (Dogue de Bordeaux)
 


Matična zemlja: Francuska

Podrijetlo: Postoji nekoliko hipoteza o njenom postanku: ili potječe od grčkih molosa ili mastifa koje su barbarski Alani doveli u Europu, ili od pasa iz Akvitanije ili od španjolskog psa iz Burgosa. Ime je dobila po francuskom gradu Bordeauxu.

Opis: Mužjak je visok od 60 do 68cm, ženka od 58 do 66cm. Najmanja težina je 50kg. Glava je glomazna; čeljusti snažne; vrat mišićav s podvoljkom; grudi široke; uši ovješene, nešto zaobljenih vrhova; oči ovalne. Dlaka svih nijansi riđe boje i protkane bojom čađe, kratka je, fina i mekana.

Narav: Pažljivom selekcijom uspjelo se popraviti agresivni karakter ovog psa pa je postao tolerantan i vjeran.

Korištenje: U prošlosti je je bordoška doga služila za lov na divlje svinje i na medvjede te u cirkusu za borbe sa bikovima. Zbog njene snage i hrabrosti policija ju je koristila za borbu sa zločincima, ali se pokazalo da je previše krvoločna.

Hrana: Treba je racionalno hraniti da ne bi odebljala. Dnevno se daje 600 do 700g mesa u dva obroka i 300g kuhane riže. Potrebno je mnogo kretanja na otvorenome.


PATULJASTI GUBIČAR (Zwergschnauezer)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Kao i njegova braća, veliki i srednji gubičar, potječe od starog terijera, ali ima i krvi majmunskog pinča.

Opis: Visok je od 30 do 35 cm, maužjaci i ženke; patuljaste karakteristike smatraju se greškom. Glava je duga; gubica snažna, njuška dobro razvijena, zubalo škarasto; oči tamne i ovalne; uši prikraćene u šiljak; vrat dugačak, savijen; elegantan; rep prikaraćen do trećeg kralješka; dlaka tvrda i oštra; a oštre su i obrve i brada. Boja je crna ili papar i sol.

Narav: Privržen, energičan, rado laje, poslušan, lako odgovjiv, simpatičan.

Korištenje: Osim što je izgledom jednak većoj braći, posjeduje i temperament pažljivog čuvara i lovca na štakore. Ipak je samo kućni pas.


ROTVAJLER (Rottweiler)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Vjerovatno potječe od talijanskih mastifa. U srednjem je vijeku služio kao čuvar stada. Selekcioniran je u njemačkom gradu Rottweilu u Wurtembergu. Pasmina je nastala u devetnaestom stoljeću, a ponovo je popularizirana u dvadesetome, zahvaljujući oduševljenim uzgajivačima iz Stuttgarta.

Opis: Tijelo je snažno i krupno. Visina mužjaka je od 60 do 68 cm, ženke od 55 do 65cm; težina oko 50kg. Glava je okrugla, veoma široka između ušiju. Čeljusti su čvrsto razvijene; zubalo je škarasto; oči su tamnokestenjaste, izražavaju dobrotu i vjernost; trouglaste uši nošene su prema naprijed; rep se prikraćuje. Dlaka je kratka, gusta, crna, s paležem na obrazima, gubici, grudima i nogama.

Narav: Uravnotežen, miran, poslušan, lako uči, hrabar, zagrižljiv je samo ako je gospodar ugorožen.

Korištenje: Nekad je čuvao stada, a danas pomaže policiji. Dobar je i čuvar i osobni branilac. Vrlo je cijenjen i kao pas za pratnju, privržene je, naraočito djeci.

Napomena: Može odjednom ošteniti i do 12 štenaca.


SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky)
 

Matična zemlja: SAD

Podriejtlo: Potiče od istočnog Sibira, a doveden je na Aljasku 1909. godine.

Opis: Pas je srednje veličine, simipatičan i okretan. Visina mužjaka: 54 do 60cm, ženke 51 do 56 cm.
Težina mužjaka kreće se od 20,5 do 27kg, ženke od 16 do 22,5kg. Oči su smeđe ili svjetloplave, kose, prijateljskog izraza, uši visoko nasađeene, uspravne. Vučji rep nošen je zavinut na leđima. Sibirski Haski ima gustu i vunastu donju dlaku i mekan osje te je otporan na temperaturu i od -50 do -60 c+. Dopuštene su sve boje, od srebrnasto-sive do vučje-sive, od svijetlo pješčane do crne boje s bijelim mrljama.

Narav: Draželjubljiv, privržen, dobar prijatelj čovjeka.

Korištenje: Zahvaljujući umjerenoj težini, koja dozvoljava postizanje velikih brzina, haski je odličan za trka saonicama pa je za te narodne sportove naročito cijenjen u Kanadi i u Sjevernoj Americi.

Napomena: U Sibiru postoji vrlo sličan pas: >>sjevernoistočna ezdovaja sobaka<< od koje je i nastao američki haski, a upotrebljava se kao i vučni pas.


NJEMAČKI BOKSER (Deutcher Boxer)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Prva slika boksera pojavila se na nekoj flamanskoj tapiseriji iz 17. stoljeća, ali kao plod umjetnikove fantazije, jer tada bokser nije postojao, budući da je stvoren istom 1850. godine u Munchenu križanjem mastifa, zvanog bullenbeisser, i buldoga. Bullenbeisser se koristio za lov na medvjede, buldog za borbu sa bikovima. Moglo se očekivati da će nasljediti krvoločnost svoji predaka, ali je pametnom selekcijom uklonjena agresivnost i ublažena fizionomija, koja nije ulijevala povjerenje. Njemača pasmina je, dakle, nastala od engleskih pasa. Savršenost krvnih linija i moralnih osobina postiže se već 1896. godine i tada se osniva prvi Boxer Club.

Opis: Definiran je kao pas <<prekrasne ružnoće>>. Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi ni donja čeljust niti jezik. Nuška je široka i crna, nosnice širom otvorne. Uši su visoko nasađene i prikraćene; oči tamne; vrat okrugao; snažan; mišićav; bez podvoljka; tijelo je kvadratičnog oblika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63cm, ženka od 53 do 59. Težina j od 30 do 32 kg mužjaci, 24 do 25 ženke.

Narav: Vrlo je dobroćudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči.

Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodić slijepih. Prije svega je cijenjen i obljubljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje.

Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovom zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400g mesa, 300g riže ili kruha i nešto povrća.

Napomena: Nije dugog vijeka pa često ne doživi niti deset godina. Naginje reumi pa ga treba dobro obrisati nakon šetnje po kiši. Zubima je potrebna redovita veterinarska kontrola.


Bigl- Engleski kunićar (Beagle)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Vjerovatno je nastao u vrijeme Elizabete križanjem i selekcioniranjem engleskog zečara (harrier) sa starim engleskim goničima.

Opis: Nalikuje zečaru, ali je manjeg formata s karćim nogama,.otporan je, vrlo aktivan, visine od 33 do 40 cm. Glava je krupna ali nije gruba; njuška je crna sa vrlo razvijenim nosnicama; lubanja obla; gubica nešto ušiljena; stop naglešen; oči su smeđe ili boje lješnjaka; izraz blag; uši duge i ovješene uz obraze; vrat dosta dug sa nešto podvoljka; bedra su vrlo mišićava; šepe okrugle i čvrste. S obzirom na dlaku postoje dvije vrste bigla: plava s crnim prugama, bijela, crna, narančasta, s paležom ili trobojan kao engleski gonič.

Narav: Privržen, veseo, čist, miran, simpatičan, harmoničnog glasa.

Korištenje: Specijaliziran za lov na kuniće, fazana, prepelicu, ali se koristi i u ribolovu. Vrlo je popularan i kao kućni pas. Postoji i patuljasta varijanta bigla, beagle Elisabeth, koji ne prilazi 30 cm visine, a teži oko 10 kg.


BOSANSKI OĹ TRODLAKI GONIČ- BARAK
 


Matična zemlja: Bosna & Hercegovina

Podrijetlo: Selekcioniran već u prošlom stoljeću, a poznat još iz starog vijeka. Premda ima vrlo sličnih pasmina u zapadnoj Europi, malo je poznat izvan svoje domovine.

Opis: Visina je 46 do 56 cm, težina 16 do 24 kg. Standard traži da duljina tijela bude za 10% veća od visine. Gubica je snažna i četvrtasta, s bradom i brkovima; stop je naglašen; njuška crna sa dobro razvijenim nosnicama; zubi su škarasti i potpuni; oči ovalne, smeđe, pogled ozbiljan; uši mesnate, ovješene; rep lagano savinut; dlaka duga. tvrda, oštra. Boje je crvenkasto žute, zemljano-sive, protkan crnkasto. Dozvoljeni su primjerci sa nešto bjelina, dvobojni, a manje su poželjni trobojni.

Narav: Hrabar i strastven gonič, kod kuće može biti miran.

Korištenje: Neumoran u gonjenju, prikladan za lov u neprohodnim terenima. Glas mu je dubok, ugodan i lijepo moduliran.


Velski Terijer ( Welsh Terrier)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Pasmina je prvi put predstavljena 1885. godine, ali je stvarno postojala već mnogo godina, poznata kao stari terijer oštre dlake sa palažem.

Opis: Izgledom je to minijaturni erdel terijer, od kojeg i potječe, a nastao je križanjem sa drugim terijerima. Dozvoljena visina je 39 cm; težina od 9 do 9,5 kg. Njuška je crna; zubalo snažno i škarasto; čeljusti su dublje nego u foksterijera; oči sitne i tamne; uši u obliku slova V; nošene prema naprijed; prikraćen rep je uspravno nošen; noge su ravne i mišićave; šape male i okrugle; mačje; dlaka je oštra, tvrda, gusta, obilna. Boje: prednost ima crna sa sočnim paležom ili sivkasto-crnim paležom. Crna boja ispod skočnog zgloba je nedostatak.

Narav: Živahan, samostalan, veseo, privržen, poslušan, hrabar.

Korištenje: Stvoren je za lov u jami, radio je i u čoporu, u društvu sa goničima. Danas je isklučivo kućni pas, vrlo prikladan za život u stanu, koristan i kao čuvar. Jako voli svoga gospodara, a prema stranim osobama je neprijazan. Četkanje mu je potrebno o kupelji, a dvo do tri puta godišnje potrebno mu je trimanje.


Raselov Terijer ( Jack Russel Terrier )
 


Matična zemlja: Velika Britanija


Podrijetlo: Uzgojio ga je u proslom stoljecu anglikanski pastor Jack Russel, veliki uzgajivač terijera i poznati kinolog.

Opis: Kennel Club nije priznao ovu pasminu pa ne postoji njezin standard. Nalikuje foksterijeru kratkih nogu; visok je oko 30 do 35 cm; tamnih; duboko usađenih očiju; ovješene uši široko odstoje; dlaka je tvrda poput žice; boje bijela sa crvenkastim mrljama po gubici i po tijelu. Postoje dvije varijante: kratkodlaka i oštrodlaka.

Narav: Hrabar, veseo, odan, poslušan.

Korištenje: Kao i svi ostali terijeri, nekad je korišten kao jamar. Posebno je cijenjen zbog brzine kojom se uvlači i u najuže jame. Taj je terijer rijedak, a i on je prešao u grupu kućnih pasa.

Napomena: Nakon što je 1800. godine bio dosta poznat, njegova je popularnost smrću pastora Jacka Russela stala jenjavati i broj tih pasa se smanjio. Ipak, i danas u Velikoj Britaniji postoje primjerci savršeno čistokrvni, onakvi kakve je želio njihov stvaralac.


PUDL (Caniche)
 


Matična zemlja: Francuska

Podrijetlo: Nije potpuno jasno jeli taj pas nastao u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj ili u starom Piemontu. Sigurno je, međutim , da potječe od Francuskog vodnog psa barbeta, koji je danas već gotovo nestao.

Opis: Postoje tri varijante pudla: veliki (od 45 do 58cm), srednji 35 do 45 cm), i patuljasti (ispod 35cm). Srednja težina triju varijanata je 22, 12 i 7kg. Glava pudla je plemenit, veličina glave je u skladu sa veličinom tijela; crni, sivi, i bijeli primjerci imaju crnu njušku; smeđi smeđu. Obrazi su plosnati, zubi se dobro sklapaju;lubanja je lijepo oblikovana; oči crne ili smeđe; vrlo živog izraza; uši ovješene uz obraze, obrasle valovitom dlakom; vrat čvrst; lagano savijen; glava ponosno nošena; rep visoko usklađen; prikraćen na polovicu ili jednu trećinu; dlaka kovrčava ili upredena; Boje: crna, bijela, smeđa, ili boje marelice, uvijek je jednobojan. Pudla se mora redovito šišati, bilo na <<lavlji>> način bilo na način prihvaćen 1960 godine. Druge vrste šišanja nisu dozvoljene.

Narav: Vrlo hrabar, inteligentan, hrabar, veseo, osjetljiv, lako odgojiv.

Korištenje: U Francuskoj se još i danas naziva >>cancihe<< što je nastalo od >>canard<< (patka) jer je stari pudl bio odličan aporter močvarne divljači, što je nasljedio od svog pretka, francuskog vodnog ptičara barbeta. Zbog ljepote i inteligencije ubrzo je postao pas za pratnju. Posjeduje vrlo fin sluh i smisao za orijentaciju. Bolje od drugih pasa razumije smisao riječi. Stpljivo podnosi šišanje i kupanje. Obožave djecu. Ne podnosi grubosti.

Hrana: Patuljast uzrast: 100g usitnjenog mesa; srednji uzrasz: 200g usitnjenog mesa; a veliki uzrast 300. Dodaje se kuhana riža i povrće.

Napomena: Izbjegavati parenja u srodstvu, jer ta pasmina nagninie nervozi.


LABRADORSKI RETRIVER (Labrador Retriever)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrjetlo: Autohoni pas sa Newfoundlanda. U Veliku Britaniju su ga dovele engleske lađe sa poluotoka Labradora.

Opis: Pas je kratak i čvrst; visok je od 55 do 57cm (ženke 54 do 56cm). Glava je snažna i ušiljena; njuška široka;zubalo škarasto; stop naglašen; oči smeđe ili boje lješnjaka; inteligentnog izraza; uši ovješene; vrat snažan; rep srednje duljine; sav prekriven kratkim i gustim dlakama (rep vidre); noge čvrstih kostiju; dlaka gusta i tvrda; bez uvojaka; donja dlaka otporna na vodu. Dlaka je crna ili boje jetre, žuta, uvijek jednobojna. Nekad u crnom leglu ima i po jedno žuto štene.

Narav: Živahan, privržen, simpatičan.

Korištenje: Posjeduje izvanredan njuh i odlično surađuje sa gospodarom. Dobro aportira i na suhom iz vode. Stoljećima priviknut na plivanje u moru, pomaže ribarima kod izvlačenja mreža. Pas je zdrav i otporan.


ZAPADNOĹ KOTSKI BIJELI TERIJER ( West Highland White Terrier )
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Sredinom devetnaestog stoljeća pojavila su se u nekom uzgoju kern (caim) terijera u gorofoviji Argyll sasvim bijeli štenci umjesto da budu crveni. Bijeli primjerci su selekcionirani i umnoženi sve dok nije natsala ova pasmina. Zapadnoškotski bijeli terijer nije, dakle, drugo do bijeli kern terijer.

Opis: Taj mali terijer snažno je građen, prsni koš mu je dubok, noge mišićave. Visina je oko 28cm; težina od 7 do 10kg. Snažne čeljusti pravilnog su zagriza; zubalo je škarasto; stop izražen; lubanja neznatno konveksna; tamne oči su duboko usađene; prodornog pogleda; uši male; uspravne; neskaćen rep od 12,5 do 15 cm; Dlaka uvijek snježno bijela sastoji se od mekane donje dlake i dug, ravne gornje dlake, dugače do 5cm.

Narav: Hrabar, nemiran, obijestan.

Korištenje: Kao i većina terijera, i ovaj je počeo kao pas jamar, te se pokazao izdržljivim i borbenim, no s vremenom je postao cijenjenim i traženim prijateljem obitelji.
Rado živi u stanu, ali uživa i uslobodi koju mu može pružiti terasa ili mali vrt.


ZLATNI RETRIVER (Golden Retriever)
 

Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Vjerovatno se radi o pasmini, nastaloj križanjem psa sv. Huberta i nedefiniranim psima žute dlake, koji su bili vlasništvo nekog ruskog cirkusa. Taj se cirkus pojavio u Engleskoj sredinom devetnaestog stoljeća.

Opis: Visina mužjaka: od 56 do 61 cm; ženke od 51 do 56 cm. Srednja težina mužjaka od 29,5 do 31,7 kg; ženke od 25 do 27,2 kg. Gubica je široka i snažna; zubalo škarasto; stop naglašen; oči tamne; blagog izraza; uši srednje veličine; ovješene; vrat mišićav; slabine kratke; čvrstih kostiju i mišićavih bedara. Dlaka može bit glatka ili valovita; s resama i donjom dlakom, otpornom na vodu.
Boja: sve nijanse zlatno žute i boje pijeska. Crvene nijanse nisu dopuštene.

Narav: Aktivan, blag, ugodan, privržen, simpatičan.

Korištenje; Čvrst, snažan, odličnog njuha, cijenjen u svakoj vrsti lova. Vrlo lijepog izgleda i dobre naravi, rado ga se drži i kao kućnog psa, prijatelja čitave obitelji.


MAÐŽARSKI OVČAR PULI (Puli)
 


Matična zemlja: Mađarska

Podrijetlo: Pulija su doveli nomadi podrijetlom sa istoka, oko 1000. godine. Vrlo je nalik tibetskom terijeru.

Opis: Puli je najmanji mađarski ovčarski pas, a izgleda kao smanjeni komondor. Boje je crne, crvenkasto-crne, sve nijanse sive i bijele. Najpoželjnija visina je 40 do 44cm za mužjake, 37 do 41 cm za ženke, težina od 13 do 15kg. Tijelo je kvardratično i mišićavo; glava je okrugla, oči boje kafe, pogled živahan; uši viseće, rep svinut ž, nevidljiv od dlaka. Dlaka je uvaljana i u pramenovima pokriva čitavo tijelo.

Narav: Dinamičan kao pastirski pas, veseo i simpatičan u obitelji. Posjeduje smisao za čuvanje pa postaje agresivan ako netko pokuša dotaći predmet njegova gospodara. Sklon je skitnji.

Korištenje: U Mađžarskoj je vrlo rasprostranjen kao vodič stada. Energičan je, pažljiv, neumoran, znatiželjan. Voli vodu pa je, nekoć vjerovatno, korišten kao lovački pas u podvodnim krajevima.

Hrana: Riža, kruh, povrće i oko 300g mesa dnevno.


DOBERMAN PINČ (Doberman Pinscher)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Ova je pasmina razmjerno mlada, a nastala je u mjestu Apolda u Njemačkoj 1860. godine križanjem (kako se predpostavlja) doga, njemačkih ovčara, rotvajlera i pinča, a možda je ukrižan i beauceron te engleski hrt. Svu tu mješavinu proveo je njemčki poreznik, neki Friedrich Karl Dobermann koji je, često prisiljen prolaziti krajevima ugroženim od razbojnika, pomislio <<stvoriti>> psa čuvara za obranu, sposobno snaći se usvakoj, pa i najtežoj situaciji. Pas je pod imenom svog stvaraoca prvi put prikazan na izložbi 1876. godine. Odmah je postigao veliki uspjeh...

Opis: To je elegantan, mišićav pas. Mužjaci su visoki od 62 do 68, najviše 70 cm, ženke od 63 do 66, najviše 67 cm. Težina od 30 do 40 kg. Glava je dugačka i uska; lubanja plosnata sa jedva naglašenim stopom; zubalo snažno i škarasto; oči tamne sa izrazom živahne inteligencije; uši prikračene; uspravno nošene; rep skraćen; dosta kratak; noge savršeno ravne; Dlaka je kratka, gusta i tvrda, priljubljena. Boje dlake; crna, tamnosmeđa i plava sa dobro ocrtanima paležom. Bijele mrlje nisu dpouštene.

Narav: Mužjak i ženka razlukuju se po naravi. Ženka je mirna, osjetljiva, privržena obitelji, nepovjerljiva prema strancima. Mužjak je, naprotiv, žestok, vrlo inteligentan, često agresivan, pa mu je potrebna energična ruka gospodara. Kže se da ne postoje zli dobremani, već samo loši gospodari.

Korištenje: Prvotno pas čuvar i pas za obranu, doberman je takav i ostao kroz svih sto godina. Služio je polociji, vojnicima u ratu ( marinci se njima služe za pronalaženje snajperista) , zaobranu imovine, radilišta, tvornica, kuća.
Ženke se lakše prilagođuju na život u stanu nego mužjaci, ali oba mogu dati oduška svojoj živahnoj čudi.

Hrana: Treba ga držati u dobroj formi pomoću uravnotežene prehrane, dnevno 500g mesa i 300g riže s nešto povrća. Strogo su zabranjene masnoće, kruh i slatkiši !!!

Napomena: Doberman se razvija do druge godine života, ali sa strogom obukom treba početi već u 10 do 12. mjesecu života.
Ovaj pas razmjerno dugo živi; može doživjeti 15 do 20 godina.

ŽUTA NJEMAČKA DOGA- Deutche Dogge (Gelb)
 


Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Isto kao i kod crne njemačke doge. Radi se, naime, o savršenom uspjelom križanju između mastifa, starih alana iirskog hrta.

Opis: Fizičke i psihičke karakteristike njemačkih doga slične su za sve varijante (postoji još crna i tigrasta). Mijenja se, naravno, boja dlake koja je kod ove doge žuta, od svijetlo do zlatno žute, s crnom maskom.

Narav: Postoji veza između boje dlake i naravi njemačke doge. Žuta doga je nježnija od crne i stoga živahnija.


Korištenje: Nekad lovački pas na divlje svinje i pas za osobnu obranu, danas se koristi za čuvanje vrtova i kuća, gdje se može razuzdano istrčati, što joj je potrebno za dobru fizičku kondiciju.

Korištenje 2: Njemača doga je bila sve borben pas, lova;ki, ya pratnju, cuvar, pas ya osbnu obranu. Danas se koristi za cuvanje ali se narocito dryi ybog ljepote i dobre naravi, kao dekorativan gost vrtova.


Napomena: Potrebno je često čektakti sa tvrdom četkom. Ležaj mora biti zaštičen od hladnoće i vjetra. Njemačka doga treba biti dobro odgojena, da sluša na riječ, kako ne bi nekog prestrašila ili u razuzdanoj trci srušila.

Hrana: Odrasla njemačka doga treba dnevno 1,50 kg mesa uz rižu i povće. Ne smije odebljati pa treba mnogo kretanja.


AMERIČKI STAFORDSKI TERIJER (American Staffordshire Terrier)
 


Matična zemlja: Sjedinjene Američke Države

Podrijetlo: U devetnaestim stoljeću stvoren je u engleskoj pokrajini Staffordshire križanjem buldoga sa raznim terijerima, stafordski bulterijer, mišićav i borben pas. Nakon što je uvezen u SAD, američki su ga uzgijvači poboljšali te je postao težim i veće glave.

Opis: Visina mužjaka iznosi od 44 do 46 cm (ženke 10% manje) atežina od 17 do 20 kg. Tijelo je snažno i mišićavo, no istovremeno i vrlo okretno. Oči su okrugle po mogućnosti crne; uspravne uši su nešto skraćene; kratak rep nošen vodoravno. Dlaka je gusta, kratka, sjajna. Dozvoljene su sve boje, ali bjeline ne smiju iznositi više od 80% površine.

Narav: Pas je vrlo hrabar ( potomak starih pasa za borbu ) i pun je života. Minimum poduke može iz njega načiniti mirnog, dobrog i poslušnog psa, sposobnog da razlikuje jeli neki stranac došao sa dobrim ili zilim namjerama.

Korištenje: Pokazao se odličnim čuvarom imovine, ali je cijenjen i kao pas za pratnju.


STAFORDSKI BULTERIJER (Staffordshire Bull Terrier)
 


Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Nastao je u devetnaestom stoljecu u pokrajini Staffordshire križanjem buldoga sa različitim terijerima. Nakon što je dugo godina bio zaboravljen, vratio se na izložbe pasa 1935. godine.

Opis: Pas je snažan i mišičav, aktivan i oktretan. Visina: 35 do 40 cm; težina mužjaka od 12,5 to 17 kg, ženke od 10,8 do 15 kg. Glava je kratka i široka: lubanja široka; obrazi mišićavi; stop jasno izražen; zubalo škarasto; oči okrugle i tamne; uši poluuspravne; vrat kratak i mišićav; prsni koš dubok; rep srednje duljine; nisko usađen; nikad svinut; noge ravne; široko postavljene; dlaka glatka, kratka, mekana, priljubljena. Boje dlake: crvena, žućkasto - smeđa, boje pijeska, bijela, crna, plava ili bilo koja od tih boja pomiješana sa bijelom.

Narav: Borben ali staložen, poslušan, tolerantan prema djeci, sposoban da žrtvuje svoj život za gospodara, odan i dobar.

Korištenje: U devtnaestom stoljeću se upotrebljavao za borbe pasa, zatim mu se nije obraćala pažnja.
U dvadesetom stoljeću zainteresirali su se za nj američki kinolozi. U Americi se uzgaja nešto viši tip.

KRATKODLAKI FOKSTERIJER (Fox Terrier Smooth)
 

Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetllo: Jamari su vrlo stara pasmina. Plinije Stariji u svom djelu Prirodopis piše da su rimljani, kad su 55 pr. n. e. osvojili Britaniju, na svoje veliko iznanađenje tamo našli neke male pse, koji su slijedili lovinu čak u njihove jame.
Marco Polo priča da su od svih lovačkih pasa perzijskog Velikog Kana najcjenjeniji bili mali psi jamari. Ali

_beBIca_:
zaboravih.... (a da ne ulazim u prepravku poruke, trebace mi puno vremena dok otvori posto je velik aporuka)

Izvor

http://sveopsima.blogger.ba/

_beBIca_:
Evo josh malo o nekim rasama koje nisu gore navedene. Ovi podaci su sa http://www.dog-best.com/rase/rase.htm, tako da kontekst texta nije bash isti.

Alpski brak jazavčar



Vrlo je aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Deluje elegantno. Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i na krajevima zaokružene. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim telom. Noge su mišićaste i ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom. Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smedim pegama. Bela boja nije dozvoljena. Visina - 38 cm, težina - 15 kg. Doživi 12 godina. To je stara pasmina koju koriste za lov u predelima nemačkih i austrijskih Alpa, te u bavarskim šumama. Do 1976. godine mislilo se da potiče od jazavčara, što je pogrešno. Pasminu su priznali 1896. godine u Nemačkoj. Alpskog brak jazavčara koriste kao krvoslednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekčući. Lovac ga čitavo vreme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s porodičnim članovima i decom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti dobar pas za obranu. Kod uzgoja vrede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled. Potražnja za tim odličnim psima je veća od ponude. Pas za lovce. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran.

Arapski hrt



To je plemeniti pas čije telo izgleda kao da ga je isklesao vajar. Ako ga gledamo sa strane, obris njegovog tela je vrlo jasan, oštar. Dobro je vidljiva građa kostiju, duboka prsa, izbočeni kukovi, krvne žile i tetive ispod fine kože. lako je kvadratast, djeluje visokonogo. Glava je nešto masivnija od greyhoundove. Njuška je crna ili tamno smeđa, oči su velike, tamne, crno obrubljene. Pogled je mekan i prodoran. Uši su obešene. Rep je tanak, bez resica i dugih dlaka. Dlaka je glatka, kratka i fina. Boja: od peščano do crvenkasto smeđe, crna s raznobojnim mrljama i oznakama. Visina od 60 do 70 cm, telesna težina - od 14 do 24 kg. Ta glatka podvrsta orijentalnog hrta je bliski rođak salukija, mada je priznat kao samostalna pasmina. U sjevernoj je Africi tražio gazele sjedeći ispred svojih gospodara u konjskom sedlu. Divljač je lovio samo onda kada bi je ugledao.Priznat je kao marokanska nacionalna pasmina. Godine 1971. počeli su ih sistematski uzgajati i u Hrvatskoj, posebno u okolici Zagreba. Sloughiji su poznati i kao dobri trkači i jako zdravi psi. Unutrašnje su tvrdi i samouvereni, aktivni su čuvari - najbolji među hrtovima. Pored toga su umiljati porodični psi kojima je potreban stalan dodir s ljudima. Ĺ to se više njima bavimo u njihovoj mladosti, kao odrasli psi bit će bolji. Sloughi se tesno zbliži s "njegovim" čovekom, koji ga je odgajao uz pohvale. Teže od ostalih pasmina podnosi naredbeni ton. Nije pas za život u psetarnici. Dostiže brzinu do 50 km/h.

Maltezer



Mali je pas, kod kojeg je dužina tela veća od visine. Od glave do vrha rep je obrastao svilenkastom, dugom i svetlom dlakom. Glava ima naglašeno čeono koleno. Čeoni dio lobanje je izrazit, također i trepavice. Njuška i gubica su crne boje, oči velike, tamne, živahne i pametne. Telo je u pasminskom standardu potanko opisano. Rep je u korenu jak, na vrhu tanak i prekriven je dugom dlakom, koja pravi lepezu. Pojedine dlake tog gustog krzna duge su i do 22 cm. Boja krzna je potpuno bela. Visina mužjaka - od 21 do 25 cm, težina - 3 do 4 kg. Dožive veliku starost. Pas ne potiče s Malte, već je njegova domovina dalmatinska obala - otok Melitaea koji se danas zove Mljet. Maltezer je bio opisan još u starogrčkoj literaturi, a ti psi bili su ljubimci već i starogrčkim damama.Maltezerova dlaka podseća na staklenu vunu. Na krznu se često oblikuje razdjeljak, posebno na leđima. Dlaka se potpuno razvije tek u trećoj godini života i mora biti jako bogata. Treba je negovati četkom (ne metalnom!) i češljem (također ne metalnim). Redovito treba čistiti iscjedak iz očiju, jer inače dlaka na tom mjestu postane žućkasta. Maltezer je privržen čoveku, vrlo je oprezan, mada nije nervozan i osoran. Živahan je i rado se kreće. Kao i svi drugi bišoni tipičan je damski pas.Dobrog je zdravlja i rijetko oboli. Ĺ teta je da su jako skupi i stoga prilično nedostupni.

Labrador



To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreće. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep. Čeono koleno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitnije sužena. Smeđe oči su prijatnog izgleda. Uši su obešene tesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine. Najpre su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u toku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijatan i voli decu.Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gde ima puno prometa). Dobro se razume s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodič za slepe, a uzgaja se i za izlože. Ne obazire se na vremenske promene, robustan je i otporan, pa mu čak ni sneg ni hladnoća ne smetaju.Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse. Posebno je dobrodušan pas.

Čau-Čau



Poreklo pasmine nije jasno, kao iznimnu retkost i dragocenost su te pse donosili putnici iz Kine. Ime je pasmina dobila 1894. godine. U Kini su čau-čau pse koristili kao čuvare, lovce na vukove i kućne pse Ijubimce, a na severu i kao pse za vuču. Uzgajali su ih i zbog mesa i krzna na Dalekom Istoku u boljim restoranima još i danas nude njihovo meso.Po prirodi je miran, uravnotežen, suzdržan i ne voli da ga se češka. Veže se uz porodicu i postane dobar prijatelj. Najjače se zbliži s jednim članom obitelji i zato mu ne treba menjati gospodare. Čau-čau je dobar čuvar koji laje samo onda kada to stvarno treba i tada je oštar i agresivan. Najveći je individualac među psima, privržen je čoveku, a nikada drugim psima. Nije primeren deci, voli hladnoću. Nije mu potrebno puno kretanja

Irski seter



Njegovo vitko telo je mišićavo, pravi je maratonski trkač s izrazitim krznom. Ima prijatan izraz. Glava je ista kao i kod engleskog setera, uši imaju lepo oblikovani nabor i ovešene su tesno uz glavu, na gornjem su delu obrasle dugom, svilenkastom dlakom. Vrat je mišićav, lagano sagnut i bez podvoljka. Dlaka je gusta i glatka, na glavi, prednjim stranama nogu i na krajevima ušiju je kratka, inače je srednje duga. Resasti rubovi dlake pojavljuju se na trbuhu, prsima i na donjem delu vrata. I medu prstima ima puno dlaka. Boja: kestenjasto crvena, bez ijedne crne dlake. Dozvoljeni su mali beli madeži na prsima, prstima i čelu. Visina - 54 do 62 cm, težina - od 18 do 25 kg. Crveni irski seteri na prvi pogled uopće ne izgledaju radno, već ostavljaju dojam razmaženih luksuznih pasa. Zbog elegancije, ustrajnosti i svestrane lovačke upotrebljivosti najomiljeniji su među svim seterima, iako su za školovanje, zbog svoje inteligencije, zahtjevniji. U prirodi taj pas trči u galopu, divljač traži cikcak, a nađenu sigurno pokazuje i po potrebi oprezno digne. Taj uistinu lep pas može živeti i u porodici, i kod nas je najčešće tako. Ustrajni su u lovu i odlični za rad u vodi. Ako se irski seter premalo kreće, postane svojeglav, a uz dobar odgoj postane prijatan pas, koji voli dodire s ljudima. Po naravi je temperamentan i nije primjeren za život u gradu. Dobro je ako vlasnik voli voziti bicikl. Telesno je puno tvrđi nego što se čini. Doživi duboku starost. Uz crvenog irskog setera postoji i crveno-bijeli koji je manje raširen.

Kineski kukmasti goli pas



Vitak je pas sitnih kostiju, veoma živahan i drag. Puno se kreće. Ima mekanu, toplu i glatku kožu bez dlaka. Dlaku nalazimo u čupercima na gornjem delu glave, na donjem delu repa i u obliku nekih vunenih nogavica na nogama. Neobično je gibak. Boja tela - od rozaste do crne, mahagonijeve, bakreno crvene, plave ili Ijubičaste. Može biti jednobojan ili višebojan sa pegama. Uši su velike i uspravne. Kod dlakavog tipa te rase mogu biti i viseće. Ĺ to je manji pas ima svileniju dlaku. Težina - od 2,2 - 3 kg, visina - do 30 cm. Životno doba je visoko. Radi se o jako staroj pasmini. Telesno jače pse upotrebljavali su za lov. Marco Polo ih je vidio i opisao. Sitni psi su živeli u mandarinskim kućama kao "dragocijeni kućni čuvari" i u ograničenom broju u prošlom stoleću prešli su u Ameriku. Godine 1988. prvi su ih put pokazali u Munchenu na izložbi pasa. Te prijatne životinje su jače nego što izgleda na prvi pogled. Vole sunce i brzo pocrne - ružičasta boja postane poput mahagonija. Nije loše imati ih pod suncobranom. Vole sneg, a u vreme hladnoće trebaju više hrane da mogu održati razmerno visoku telesnu temperaturu. Strasno su privrženi svojoj porodici. U toplom domu se ponašaju kao verni čuvari koji osorno najave dolazak svakog stranca. Kad su pravilno odgojeni nisu agresivni. Primereni su pasjim zanesenjacima i dobro su rešenje onima koji su alergični na dlake.

Izraelski ovčar



Srednje je velik, skladno građen, sličan divljem psu. Čeoni deo lobanje lagano je izbočen. Čeono koleno i srednja crta su lagano naznačene. Oči su nešto ukrivljene i tamne. Uši su nisko postavljene, nošene uspravno, a vrhovi su u obliku slova V. Njuška mora biti crna. Pas smeđe boje ili svetlija njuška predstavljaju velike greške. Slabije pigmentiran pas manje je otporan i ne može preživjeti u pustinji. Rep je uzdignut nad leđnom linijom, a kada je pas razdražen savijen je nad leđima. Dlaka je kratka do srednje duga, na donjem delu repa nešto duža. Boja: peščano siva do smeđa, može biti beli ili crn, crno-beli ili smeđe-beli. Visina - 50 do 60 cm, težina - 18 do 25 kg. Nekada je to bio pastirski pas. Već u starom Izraelu bio je sličan današnjem tipu psa. Zbog raseljenja Izraelaca podivljao je i živio kao paria pas na rubovima čovekovih prebivališta. Dr. Menzel je izraelskog ovčara usmereno uzgajao i pripremio je rasni standard, kojeg je Izraelski kinološki savez prihvatio 1960. godine. Ovaj pas ima izrazit osećaj za vlasništvo. Gospodarevo imanje brani odlučno, čak i onda kada je sam. Ima izvanredno razvijen sluh i strance primeti već na daljinu. U ratovima s Arapima, Izraelci su ga uspešno koristili kao sanitetskog psa za traženje ranjenika u pustinji i kao psa vezistu. Izraelski ovčar je odan i savestan. Gospodaru se nikada ne podredi do kraja, već je njegov partner. Jake je i tvrde postave, živahan, pozoran i spreman na učenje, jednostavan za negu i čišćenje. Nije pas za veća urbana naselja.

BOLOGNEZE-BOLONJEĹ KI BIĹ ON
(BOLONJEZ)



Visina: mužjak od 0,27 do 0,30 m; ženka od 0,25 do 0,28m
Masa: od 2,5 do 4 kg

Poznat veću 12.veku, bolonješki bišon je bio veoma popularan u Italiji u doba renesanse, ali se čini da mu je poreklo malteško, a da je došao preko kanarskih ostrva. Ipak specifične osobine je stekao na severu Italije.Veoma blizak malteškom bišonu ljubak i prijatan za suživot, on je ozbiljan, inteligentan, privržen i mirniji od ostalih bišona. Ipak je slabo rasprostranjen; samo još u Italiji postoje brojni primerci.

Glava ima ravnu lobanju, prav prednji deo, i izraženi stop.Na njušci je veliki crni nos.Oči,takodje crne, su širom otvorene, a uši, duge i dlakave, padaju uz glavu. Bolonjski bišon ima širok grudni koš,prava ledja,blago zaobljena krsta i široke sapi, sasvim malo zakošene.Rep, prekriven veoma dugom dlakom u vidu pahuljica , uvija se na leđima. Dlaka na telu je duga, takodje u vidu pahuljica, i ne prijanja strogo uz telo. Mora biti besprekorno bele boje.

Granični terijer

 
 
Taj radni terijer je iznimno aktivan. Njegova glava je slična vidrinoj, koža je prilično krupna i mlitava, nekupiran rep je na kraju okrugao i debeo (vidrin rep). Njuška je kratka i snažna s nešto tamnijom, oštrom bradom. Oči su živahnog pogleda, uši su u obliku slova V i padaju postrani niz glavu. Udovi su jaki kao da su pripremljeni za trke. Telo je pravougaono, duže je nego više. Duga dlaka je podvojena: ima ravnu , i tvrdu pokrovnu dlaku te mekanu i kratku poddlaku. Boja: crvena, kukuruzno žuta ili plava sa crvenkastim dlakama na udovima ili na glavi. Trimati ga moramo dvaput ili triput na godinu. Visina - 32 do 35 cm, tjelesna težina - 6 do 7 kg. Dočeka visoku starost. I ovaj pas potiče sa škotskoengleskog graničnog područja (border = granica). U čoporima su ga koristili za lov na lisice i vidre pa se zato i razume s drugim psima. Još i danas ti psi rade u čoporima, ali se pojavljuju i na izložbama gde postižu šampionske rezultate. Border može pretrčati kilometre i kilometre pored konja, to mu je u krvi. Njime se treba baviti i treba ga školovati. Potrebno mu je puno kretanja i zato ga ne može imati bilo ko. To svakako nije pas koji može živeti u stanu ili pas za penzionere, iako je po veličini tome primjeren. Border može živjeti samo na selu. Ako mu je dosadno, preskoči ogradu ili nađe rupu u mreži, a tada će sused ostati bez kokoši, mačke ili kunića. Neumorno se igra s decom, a dobro se razume i s ostalim domaćim životinjama. Pored trimanja potrebno mu je svaki dan češljanje i četkanje.

Kraški ovčar
 


Jak je i srednje velik pas. Glava je široka, plemenita, prijatnog izgleda, lobanja malo izbočena, čeono koleno slabo izraženo, gubica je duboka sa škarastim ugrizom. Ovješene uši imaju oblik slova V. Vrat je jak bez podvoljka, trup krepko razvijen, srednje dug (10 posto je duži od visine) s ravnom leđnom linijom. Rep je visoko postavljen, sabljast, srednje dug, spušten. Dlaka je duga i ravna s gustom poddlakom, na glavi i na prednjem delu nogu je kratka. Boja: metalno siva, čim tamnija osobito na grebenu. Po trbuhu i na prednjem delu nogu je svetlija. Visina kod mužjaka - 57 cm, težina - 30 do 40 kg, kod ženki - 54 cm, težina - 25 do 30 kg. Ima dugu životnu dob. Međunarodni kinološki savez je kraškog ovčara službeno priznao 1939. godine na skupštini u Stockholmu gde je njegov standard predstavio stručnjak slovenske kinologije Teodor T. Drenig. Tada su ga nazvali ilirski ovčar, a pod istim imenom i jednakim standardom je FCI obradila šarplaninca. Službeno su te dve pasmine izdvojili i priznali ih kao kraškog ovčara odnosno šarplaninca 1968. godine. Kraški ovčar je miran, bistar, dobrodušan i ukoliko je potrebno oštar pas, jako privržen gospodaru. Ranije se mogao naći u kraškim predjelima i u Istri, gdje su se njime koristili na teškim brdskim terenima.Još uvijek se koristi kao ovčarski pas, inače je dobar čuvar i prijatan pratilac i kućni pas u prava suprotnost šarplanincu koji je nepoverljiv i oštar, korišten uglavnom za posao pastira u planinama ili kao čuvar većih ograđenih objekata i poseda.  

Majmunski pinč
 


Malen je, dugodlak, nizak pas. Ime je dobio po licu koje liči majmunskom. Glava je više okrugla nego istegnuta, jako izbočena, s izrazitim čeonim delom lobanje. Njuška je kratka, mada ne toliko kao kod briselskog grifona. Svinuta je na gore s predgriznim zubalom. Okrugle, tamne oči nisu izbuljene, obrubljene su vencem tvrdih dlaka. Rep je kupiran na tri kralješka, postavljen preko leđa. Leđa su lagano polegnuta. Dlaka je tvrda i gusta, osobito duga na glavi, izrazit je venac dlaka oko očiju. Ima lepu bradu. Dlaka se na obrazima spušta preko donje čeljusti. Potpuno je crn. Visina - od 25 do 30 cm, težina oko 4 kg. Doživi oko 15 godina starosti. Slavni slikari Jan Van Eyck i Albrecht Durer su majmunskom pinču slične pse naslikali već u XV i XVI stoljeću. "Taj pas je tako ružan, da je lep i privlačan, i zato ga mnogi ljudi cene i ljubomorno čuvaju." - napisao je 1890. g. veliki nemački poznavalac životinja Brehm. Moram naglasiti da je ružan samo na prvi pogled, ali je po drugim osobinama daleko ispred mnogih rasa. Od 1870. godine je majumunski pinč kao porodični pas počeo izguravati špica, pre svega zbog svoje svežine i bistrine. Neustrašiv je, jako dobar i ne preglasan čuvar. Kuću energično brani od stranaca. Ĺ to se tiče prehrane nije zahtevan, nije mu potrebno puno šetnji i treba malo prostora. Možemo ga imati u najmanjem stanu i uz njega nam nikada neće biti dosadno. To je odličan pas za samce. Njegova privrženost ljudima je ganutljiva.  

Doberman

 

Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno. Telo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u odnosu na elegantne telesne linije nije previše precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da je na opruzi. To je pas mešane krvi nemačkih pinčeva, tirinških ovčara, nemačkog ptičara, rotvajlera, engleskog hrta i mančesterskog terijera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smeđe, plave ili peščane boje sa smeđim, oštro određenim pegama. Visina mužjaka je do 72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti. Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde - po njemu je pasmina i dobila ime. Reč pinč dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teško uči. To je greška jer je doberman izuzetno inteligentan, lagano uči i voli raditi pa ga je lako odgojiti i školovati. Preporučujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao prihvata ozbiljno i dobro laje. Telesno je tvrd, duševno osetljiv. Kada mu se dogodi nešto neprijatno, više je dana nesretan i žalostan. Velik je prijatelj dece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omogućuje jednostavnu negu. Zdrav je i bez obzira na veličinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporučuje.

-----------------------------------------------------------------------------------

Ne znam da li je potrebno ostavljati komentare na ovakve teme, posto su ovo tipicne info teme...

Naravno, dosta rasa,vrsta,podvrsta nisam nabrojala...Ako vas nesto posebno interesuje, slobodno s eobratite :ej:

Srbenda:
Svaka cast za trud :respect:

mesec:
@_beBIca_
   
 super..pregledno i sazeto..
polako se dopunjuj...ja licno najvise cenim kavkaskog ovcara,
leonberger,irski vucji hrt.. bernskog planinskog psa...
   svaka je rasa sa svojim prednostima dobra...
puno pozzzz

quote removed by *21

Navigacija

[0] Indeks poruka